PISANO SRCEM (19)
"...Oči "Uplakanog anđela" stalno su bile uprte u Kristijana, kao i oči "Pustinjske ruže" u svoj lepoti i raskoši njenog tela.
Zagledao se u "Pustinjsku ružu" i pitao se zašto je dopustio da ona i dalje bude tu. Nina Knežević Marušić. Sretali su se povremeno u prolazu, razmenili bi po koju reč iz učtivosti i onda bi svako nastavio svojim putem. I dalje je bila prelepa, vitka i mladolika. I dalje je imala pogled uplašene srne. Bes i razočaranje koje je u početku osećao tokom godina su potpuno iščezli. Nikada ga nije napustio osećaj gubitka, ali je uspeo da to nekako potisne u sebi. I samo tada kada bi je sreo, nešto bi se u njemu pokrenulo na trenutak i zabolelo ga kao stara rana na promenu vremena..."
"...Anđela je znala da je to on i pre nego što je podigla glavu i ugledala ga, i pre nego što je on izgovorio svoje ime. Danijel Marušić. Bez ikakve sumnje.
U trenutku je pomislila da sanja, da je to najgora noćna mora koja joj se mogla dogoditi, ali on je zaista bio tu, glavom i bradom, isti onakav kakvog ga je znala, sa onim istim predivnim osmehom u koji se na prvi pogled zaljubila pre dvanaest godina, njena najveća ljubav i najveće razočaranje..."
By
Jelena Stanojev
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi